Studenti Crne Gore, stali su u odbranu svetinja. Njih trenutno na spsiku 1116 je potpisalo studentski proglas, koji prenosimo u cjelini.
Studentski proglas
Uvaženo sveštenstvo i monaštvo, vladike, braćo i sestre u Hristu, pomaže Bog! Pozdrav, ljubav, molitvenu brigu i poziv da se okrenu prema Bogu šaljemo i onima koji nijesu sa nama i kojima naša okupljanja nijesu baš jasna!
Nakon više od godinu dana otvorene borbe za pravdu, istinu i ljubav i nakon izjave naših uvaženih profesora, ljekara, nakon javnog iznošenja svog stava mnogih časnih i hrabrih pojedinaca došao je i red na nas studente! Među nama nema podjele prema fakultetima, gradu, državi gdje studiramo niti ima prvih koji su se pokrenuli niti poslednjih koji su se pridružili- svi smo jednaki u ovoj borbi! Spontano, bez bilo čijeg podsticaja u našim svakodnevnim razgovorima se rodila ideja da se okupimo i kao jedno damo podršku našoj Svetoj Crkvi!
Jedini pritisak koji smo osjetili je bio glas naše savjesti da treba da učinimo nešto konkretno, istaknemo da smo prisutni na svim litijama i da se oštro protivimo bilo kakvom bezakonju jer studirati ne znači samo učiti ono što se servira već detaljno izučiti- prostudirati pa smo sposobni raspoznati i analizirati i svakodnevne prilike! Sa uobičajenim studentskim problemima se nekako i nosimo. Mora se priznati da su izazovi sve veći.
Pročitajte i:
Pošto smo zahvalni za to što u XXI vijeku prilikom pohađanja nastave u prostorijama često nema većih problema od poneke kapljice koja zna biti bezobrazna pa dospije i na radne površine ili sitinijih problema sa temperaturom samo u toku cijele godine mi ćutimo. Nije ništa strašno ni to što nam se isti problemi javljaju u studentskim smještajima, prevozima koji bi trebali biti kontrolisani. U studentskim domovima, čitaonama, autobusima, prostorima za rekreaciju mi se često uvjerimo da je napolju kiša ili vrućina ali valjda je to prefinjena briga da ne mijenjamo naglo klimu u kojoj boravimo.
Osim tih sitnica nije problem ni to što izučavamo i divimo se dostignućima koja su odavno prevaziđena a onda čujemo kako neko tamo, najčešće na zapadu, pokazuje veliko znanje i umijeće, bez obzira da li se radi o nedokučivoj i preskupoj opremi u laboratorijama ili sredstvima za rad koja se takođe ne mogu nikako nabaviti. Valjda da bi se ta sredstva očuvala i za naredne generacije ne smiju se izlagati čestim posjetama pa onda mi svi odemo u velikim grupama i tako ispunimo samo prva dva postulata Cezarove izjave ,, Veni, vidi, vici! “.
Dakle, uvjek dođemo i vidimo ali kada ćemo pobijediti?! Svakodnevno slušamo kako naše kolege koje su prinuđene da odu ili su ,, imali sreće“ pa su otišli ostvaruju velike rezultate i nižu pobjede u ime nekih drugih i nama stranih ljudi. Sugeriše nam se da je neko tamo bolji ali i da ima onih koji su lošiji od nas i da to treba da nas utješi. To znači da mi treba da se postavimo na skali superiornih i inferiornih i da sa divljenjem gledamo na bolje jer su negdje tamo a na one koji nijesu napredni kao mi sa gordošću!
Tu se javljaju problemi koje ne smijemo tolerisati! Kada nas kao buduće intelektualce, akademske građane, sportiste i uopšte generaciju mladih koji se još uvjek formiramo i sazrijevamo implicitno upućuju na to da ovdje ne može biti bilje, da nas dijele po kriterijumima koji se ne tiču znanja, realnih zasluga, vještina, truda i napora, ambicija nego prema pripadnostima određenim krugovima najnepravilnijeg oblika, poznanstvima u nama se stvara nevjerica, razočaranje, sumnja u sebe i neuroza zbog koje neki često i postupe prema njihovim očekivanjima. Kada nas zateknu na putu između želje da uspijemo i budemo svoji ljudi sa jakim znanjem, nezavisni i neustrašivi od nečijeg ega, loših želja i namjera, i u gradu i na selu, gdje god smo mi mladi- studenti i oni koji to nijesu, uporno nastoje da nas odvuku gdje ne treba!
Na žalost, mnogo je naše drage braće i sestara koji ne ostanu dovoljno istrajni pa pokleknu pred okorelim i pokvarenim navikama i namjerama onih kojima je dato pravo da odlučuju i da nas vode!
Diskriminacije po svim osnovama- nacionalnim, jezičkim, regionalnim, vjerskim, povlastice za one koji su podobni ili su samo nečiji i imaju ono što može zamijeniti znanje a za čim žude ti ljudi s lošim navikama su postale sasvim uobičajene i osim njihovog pominjanja nema ničega više što je sa moralne tačke apsolutno poražavajuće i neprihvatljivo jer najgore je biti ravnodušan i miriti se sa svime što nas zasipa! Isti ti ljudi se koriste floskulama prava, časti, slobode, morala dok njihove riječi imaju težinu mjehura iz sapunice jer iza njih stoji samo garant i pokriće laži oličen u višedecenijskom djelu uništavanja!
U redu je da neko odabere da laže, podmeće, krade jer čovjek ima slobodu datu od Boga pa neka razmisli šta će jednoga dana sa sobom učiniti ali nije u redu trpjeti laži, nepravdu, podmetanje, lopovluk, diskriminaciju, nemoral jer smo onda gori od takvih ljudi! Od kad je svijeta uvjek se kralo, lagalo, podkazivalo i izadavalo ali je evo došlo vrijeme da se krade i ono što se ne može ukrasti i što je za nekoga metafizički pojam u potpunosti dalek a što se gradi cio život i prenosi s koljena na koljeno.
Današnji lopovi žele da ukradu obraz, hrabrost, poštenje, trud, moral, istinu, istoriju, jezik i da naš narod natjeraju na samo dno pakla, da nas otmu s Ljestvice što ka nebu vodi zaogrnuti mrakom, lažima, kukavičlukom i svim oruđima našeg neprijatelja! Čemu li će njima to što žele otuđiti a čemu li će nama takvi ljudi?!
Odbraniti njih od sebe svojim dostojanstvom i strpljenjem a sebe od njih hrabrošću i vjerom je ono čemu nas je naučio jedan od onih čija se imovina ne može ukrasti niti je moljci ovoga svijeta pojesti a ni on sam otuđiti i prisvojiti ! Mi na ovaj način kažemo i nećemo da ćutimo o promjenama u etičkom smislu u našim osnovnim i srednjim školama i fakultetima. Taj etički aspekt naših budućih profesija nas i poziva na izjašnjavanje!
Mi za njega ne bismo ni znali niti bi marili kada o njemu i koristili bi ga s licemjerjem kao što se današnji lažni proroci koriste u osudama ovakvih izjava! Na žalost oni nijesu imali ni uši da čuju ni oči da vide pa zbog svojih duhovnih nesposobnosti rade najgore stvari u ime očuvanja svojih žitnica i svojeg gospodara!
Mi se ne gordimo što nijesmo kao oni već smo ponosni na to što imamo! Imamo nešto što ne smijemo nikada, nikome i nipošto predati! To što čuva sve nas kada odemo iz topline porodičnog doma u drugi grad ili u svijet da bi učili jeste to božije u nama čemu nas uče dok smo mali. Malim koracima nas roditelji, bake, djedovi i duh našeg naroda koji u punom smislu te riječi postoji tek od našeg zaštitnika i učitelja, svetitelja Save, okreću nas Bogu da bi tek nakon toga kao posledicu njegovog prisustva u nama imali dostojanstvo, obraz, hrabrost, razum i pravi život, jer bez Njega ništa i ne biva!
Naš je narod uvjek znao ako je Bog sa nama da se nemamo čega plašiti a ako nije vidjeli smo da se ne možemo ničemu ni nadati. Zato, mi studenti, učenici, sportisti, mladi radni ljudi u ovom dobu osim sticanja životnih vještina kojima ćemo kasnije hraniti naše porodice koje treba da zasnivamo što prije i što brojnije moramo sticati i blagoslov i Boga u sebi! Iza riječi obrazovan je osoba koja ima lika, obraza božijeg u sebi i po tome svojeg obraza i koja stoji iza svojih djela odgovorno. Treba znati i da su bogati oni koji imaju takođe Boga u sebi! Kultura mladih se danas odnosi opet negdje tamo a u kulturi mora postojati kult oko koga se kao kolo vode životne navike i principi. U središtu svog života jedino želimo Boga!
Upravo zbog toga, da bi bili s Njim moramo kao Njegova djeca i čuvati Njegov i naš dom i dokazati da istinski vjerujemo u jednu svetu, sabornu i apostolsku Crkvu a vjera se najbolje dokazuje djelom!
Naša braća i sestre svih generacija koji ne misle trenutno kao mi ali kad osjete ljubav će biti sa nama imaju mogućnost pokajanja i treba znati da nikada nije kasno ako je časno ali i mi ne smijemo nikoga osuđivati već zadobijati ljubav i loviti ljude kao što su to činili sveti apostoli riječima i djelom života u vjeri! Mi nikada ne smijemo zaboraviti kome uvjek priteknemo kada se nešto loše desi ili želimo da nam nešto uspij e- ispit, naučno djelo, utakmica, predstava, usjevi i trud! Ne smiju ni naši roditelji zaboraviti koga mole kad se brinu za nas i treba da znaju da ni jedan lakat svome rastu ne mogu pridodati brigom bez molitve!
Ne smijemo ni zaboraviti kome se mi zbog burnosti svoje mladosti i grešaka koje činimo pa pritisnuti problemima idemo ispovijediti, ko nas tješi, ko blagosilja naše postove i trud s osmjehom ali i tihom tugom brige za nas, čiji krst držimo u ruci, pred čijim ikonama stojimo i cjelivamo ih! Zar se usuđujemo prljati udove našeg jedinog i pravog prijatelja i svega što nam je potrebno čijim se Tijelom i Krvlju pričešćujemo a prljamo ih ćutanjem i slaganjem s Njegovim neprijateljima?! Gospoda Isusa Hrista nećemo naći nigdje osim u Crkvi pa iako je svuda i uvjek prisutan mi moramo poći na izvor da bi preživjeli!
Zato lopovu koji ne dolazi ni zbog čega drugog u naš dom nego da nas pokrade i koji ga odmjerava odavno, mi moramo stati na put i s pravdom božijom ga poraziti! Jedina naša poruka koju šaljemo svima koji biše da mu se pridruže je da NE DAMO SVETINJE, NE DAMO VLADIKE, NE DAMO SVEŠTENIKE I MONAHE i ako žele da njima naude prvo moraju sve nas da prođu! Čuvamo svoju Crkvu, narod i otadžbinu od svih koji nas žele potrijeti! NE DAMO SVETINJE!
