Savremene generacije srpskog naroda o Kosovu ne znaju ništa sem majmunisanja, skandiranja Kosovo je Srbija, a bez dubokog duhovnog i nacionalnog utemeljenja, bez poznavanja Kosovskog zavjeta“, reče nedavno glumac Petar Božović.
A koliko je bio u pravu, uvjerićite se iz žitija sv. Danila III Banjskog, za koga nije ni čula većina današnjih Srba.
Duhovna i istorijska zaostavština ovog našeg svetitelja neraskidivo je vezana sa ličnošću kneza Lazara (1329-1389), odnosno sa uspostavljanje svetiteljskog kulta ovog velikana, ali i sa idejnim koncipiranjem i formulisanjem Kosovoskog zavjeta.
Bezmalo ništa ne znamo o biografskim podacima ovog izuzetno važnog srpskog crkvenog poglavara: nemamo temeljniji uvid u porijeklo, mladost, obrazovanje i djelovanje potonjeg sv. Danila Banjskog prije njegovog stupanja na duhovni tron Srpske crkve. No, period kada je obavljao dužnost patrijarha, kao i njegova pisana zaostavština, uvrštava ga među najznamenitije Srbe.
Pročitajte i:
Splet istorijskih okolnosti povezao je dvije izuzetne ličnosti, kneza Lazara i patrijarha Danila III Banjskog, ali ne za kneževa života, već nakon njegove junačke i tragične smrti, 28. juna 1389. godine.
Ubrzo pošto je iz Hrama sv. Vaznesenja u Prištini (gdje su bile dvije godine), tijelo kneza Lazara, sa poluodrubljenom glavom, prenijeto u njegovu grobnu zadužbinu manastir Ravanicu (sredinom ljeta 1391), obavljena je i svečana kanonizacija, čime je ovaj srpski velmoža, pod imenom – Sveti velikomučenik Lazar Kosovski, uzdignut u rang svetitelja.
Za nastanak svih neophodnih bogoslužbenih spisa bio je zadužen niko drugi do patrijarh Danilo III Banjski. On je napisao „Pohvalno slovo o knezu Lazaru“, a neposredno prije toga i Službu knezu Lazaru, Prološko žitije, odnosno Sinaksar, kao i Povijesno slovo o knezu Lazaru. Svi ovi spisi su nastali 1391. i 1392. godine, povodom prenosa Lazarevih moštiju iz Prištine u Ravanicu.
Iako žanrovski različiti, svi ovi tekstovi akcentuju Lazarevo velikomučeništvo i nadmoć „carstva nebeskog“ nad „carstvom zemaljskim“, čime je utemeljen i svetački kult kneza Lazara.
Ona temeljna i, pokazalo se, sveobuhvatna poruka koju je u svom djelu, pod naslovom „Slovo o knezu Lazaru“, patrijarh Danilo III Banjski pripisao glavnom zapovjedniku srpskih snaga u Kosovskoj bici, a koja je glasila „Umrimo kako bismo stekli život vječni!“, predstavljala je temelj docnijeg Kosovskog zavjeta, kao zavjeta Srba – slobodi, svetoj kosmetskoj zemlji, svojim precima i duhovnim ocima i, naravno, Bogu.
Pročitajte i:
Činjenica da je Kosovski zavjet tokom prethodnih vjekova pokazao nevjerovatnu sposobnost da u sebe inkorporira brojne elemente narodne tradicije, legendi, mitova, kao i mitske ličnosti, doprinijela je tome da je taj viševjekovni identiteski fenomen doživio svojevrsnu renesansu počev od 19. stoljeća pa sve do danas.
No, idejni tvorac Kosovskog zavjeta, oličen u znamenitoj ličnosti patrijarha Danila III Banjskog, koji je suštinski zaslužan za njegovo uspostavljanje i temeljno koncipiranje, praktično je zaboravljen od savremenih generacija Srba, mnogi nisu ni čuli za njega, iako ga Srpska crkva proslavlja kao svetitelja. Njegove mošti se nalaze u drevnom središtu naše crkve – manastiru Svete Patrijaršije u Peći.
Sveti Danilo III Banjski je, uz Svetog Simeona, Svetog Savu, Stefana Prvovjenčanog, Jelenu Anžujsku, Dositeja Obradovića, Njegoša, Stojana Novakovića, Pupina i Teslu, jedan od lučonoša srpske nacionalne slobode, nezavisnosti, prosvetiteljstva i sveopšteg napretka.
